Kako izazivati ​​oporuku

Jedna od najvećih zabrinutosti koja je tijekom vremena okupirala naše društvo bila je raspodjela imovine koja se nakupila u životu nasljednicima. Da bi se to učinilo , stvorena je pravna figura oporuke, dokument koji određuje kako bi se imovina trebala distribuirati nakon smrti pokojnika i kako bi se njima trebali raspolagati.

Da bi pisac mogao napisati potpuno valjanu volju, on mora udovoljavati zakonskim zahtjevima, kao što je podizanje u javnost putem javnog bilježnika, i to pred najmanje dva svjedoka, ili to učiniti s odgovarajućim mentalnim sposobnostima. Ako tražite koje korake treba poduzeti kako bi osporili oporuku, u ovom članku ćemo vam to objasniti.

Kada se može izazvati?

Za osporavanje oporuke treba uzeti u obzir ako je oporučitelj ispunio minimalne zakonske zahtjeve. Prema tome, osoba koja ima interes za stjecanje neke imovine nasljedstva, bilo putem imovine ili stjecanja novca, mora prigovor temeljiti na jednom od sljedećih uzroka:

  • Da bi oporuka vrijedila, ostavitelj mora to učiniti pred bilježnikom, a oporučitelj mora izraziti svoju volju u dokumentu koji će nakon protokola postati oporuka. Nakon sastavljanja testamenta, javni bilježnik ga mora pročitati ostavitelju kako bi razumio sav njegov sadržaj i potpisao ga, navodeći da se slaže sa njegovim sadržajem. Za potpis oporuke potrebno je najmanje dva svjedoka. Nije nužno da svjedoci budu poznanici ili rođaci.
  • Jedan od problema koji se često javlja je modifikacija volje neposredno prije nego što oporučitelj umre. U tim prilikama moguće je da oporučitelj nema dovoljno mentalne sposobnosti da zna što radi ili je pod manipulacijom zainteresirane strane. Ako je ovaj uzrok poznat, osoba koja je zainteresirana za osporavanje testamenta može tvrditi da oporučitelj nije razumio što radi. U tu svrhu bit će potrebno pružiti dokaze kao liječničku potvrdu koja prepoznaje da je osoba pretrpjela neku vrstu invaliditeta da bi mogla razabrati.
  • Moguće je da se oporuka izrađuje pod pritiskom navodnih nasljednika ili zainteresiranih strana. U tim slučajevima bit će potrebno dokazati da je oporučitelj primio pritiske da napiše oporuku na način da mu on ne koristi. Zapamtite da oporučitelj može promijeniti volju u bilo koje vrijeme i onoliko puta koliko on smatra potrebnim. Nije potrebno da itko zna o izmjenama koje trpi ili je ukinut novim testamentom, tako da zakon olakšava da se zaštiti od navodnih prijevara.

Kako se osporava?

Za osporavanje oporuke je potrebno podnijeti tužbu Prvostupanjskom sudu u pokrajini u kojoj je oporučitelj umro. Za to je potrebno zaposliti odvjetnika i odvjetnika koji zastupa tužitelja na suđenju. To podrazumijeva pokretanje sudskog postupka u kojem će biti potrebno iznijeti sve potrebne dokaze kako bi se pokazalo da je nastao jedan od razloga koji su objašnjeni u prethodnom odjeljku. Potrebno je iznijeti sve potrebne i pravodobne dokaze, jer ako se to ne učini, bolje je ne započeti suđenje, jer Zakon o parničnom postupku sprječava održavanje dva suđenja o istom problemu zbog nepodnošenja potrebnih dokaza u prvom, ako su već bili dostupni.

Čim Prvostupanjski sud odluči hoće li ili neće prihvatiti tužbeni zahtjev, druga će stranka biti obaviještena o zahtjevu i imat će 20 dana da odgovori na zahtjev . U odgovoru na pritužbu, tuženik se mora izjasniti o dovoljnim razlozima i obrazloženjima kako bi jasno stavio do znanja da volja ne proizlazi iz bilo kojeg uzroka osporavanja.

Nakon odgovora na tužbu, održat će se pretpretresna rasprava, u roku od najviše 20 dana od odgovora na pritužbu, gdje će se tražiti sporazum između stranaka kako bi se izbjeglo dolazak na suđenje. Ako se ne postigne sporazum koji zadovoljava stranke, utvrđuju se činjenice i argumenti na koje se ne slažu te se predlažu potrebni dokazi kako bi se utvrdilo tko je u pravu.

Tijekom suđenja provodit će se test, kao što je forenzička potvrda da oporučitelj nije bio u psihičkim uvjetima da bi izmijenio volju i način na koji se dijeli imovina nasljedstva. Također će biti predstavljeni konačni zaključci svake od stranaka, s naglaskom na argumente koji ih najviše favoriziraju. Zatim, kazna je diktirana tamo gdje je utvrđeno tko je u pravu u svojim tvrdnjama.