Kako videoigre utječu na tinejdžere

Trenutno je industrija video igara jedna od najplodnijih i najvećih prihoda. Međutim, ove elektronske igre smatraju se još više ovisnicima od televizije zbog sustava nagrađivanja i strukture ponavljanja, čime se stvara velika ovisnost o djeci i adolescentima . Činjenica pribjegavanja ovoj metodi zabave na neprekidan način može uzrokovati pad proizvodnje dopamina, hormona i neurotransmitera koji promiče pozitivne osjećaje i dobrobit. Što se tiče video igara koje utječu na tinejdžere, to vam pokazuje niz čimbenika koji oslobađaju tijekom duljeg korištenja.

Nedostatak pozornosti

Na prvom mjestu, jedan od lako vidljivih učinaka igranja video igara na dulji način je povećanje nedostatka pažnje i koncentracije kada se obavljaju drugi zadaci, kao što je domaća zadaća ili tijekom nastave, što također to znači smanjenje školskog uspjeha. Međutim, adolescenti i djeca vrlo su usredotočeni tijekom sati igre, tako da im se čini nepopustljivim kada drugi razgovaraju s njima ili im daju neki red.

Vrijeme je novac

S druge strane, igra uključuje gubitak vremena koji je ponekad nepodnošljiv, budući da se sati posvećeni ovoj vrsti slobodnog vremena mogu koristiti u školskim aktivnostima, radeći domaću zadaću i studiranje, kao iu drugim produktivnim aktivnostima i korisnim za razvoj od tinejdžera Zbog toga stručnjaci obično preporučuju igračima manje od jednog sata video igara, a predlažemo vam da pogledate ove informacije o tome kako znati da li je moje dijete ovisnik o video igrama.

Adekvatan razvoj mozga

Osim toga, produljena igra može ometati pravilan razvoj određenih dijelova mozga, jer video igre mogu samo stimulirati područja koja usmjeravaju kretanje i viziju. Iako može pogodovati koordinaciji obje aktivnosti, dugoročno šteti razvoju drugih područja mozga.

Prednosti videoigara

Unatoč nedostacima koji mogu uzrokovati ponašanje adolescenata, videoigre također mogu pridonijeti pozitivnim aspektima igrača. Među njima nalazimo poboljšanje vizualne percepcije, kao i refleksije, ali i svestranost i brzu prilagodbu različitim zadacima, pa čak i lakše doprinosimo procesuiranju primljenih informacija.

Stvarni život vs. virtualni život

Naposljetku, produljena upotreba video igara otkriva distanciranje stvarnosti od adolescenta, stagnirajući u izmišljenom i zaraznom svemiru. Na taj način igrač nastoji ući u virtualni svijet koji, premda opipljivo ne može zamijeniti svoj vlastiti, mentalno ga može interpretirati kao takvu i zbuniti ih, zanemarujući aktivnosti i prioritete koji su doista važni.